10 načina kako susjedi mogu izbjeći konflikte i sporove
U konfliktu ste sa susjedom ili susjedima? Puštaju glasnu glazbu. Stalno povlače i premještaju namještaj. Prečesto čiste, usisavaju i praše. Buše po zidovima u nevrijeme. Djeca susjeda stvaraju galamu. Ne možete se odmarati i spavati. Susjed vam priječi pristup u zajedničke dijelove zgrade. Zauzima vaše parkirno mjesto. Postavlja ogradu između vas bez ovlaštenja i zaklanja vam vidik. Pokušava posjeći stablo koje vi obožavate i smatrate svojim. Susjed uporno ostavlja smeće u zajedničkom vrtu i ne želi ga ukloniti…
Susjedske nesuglasice i čarke su česte, a posebno su bile učestale u vrijeme lockdowna zbog pandemije. Danas svi u svojim domovima provodimo više vremena nego ikada ranije. Preko noći su mnogi započeli s radom kod kuće. Odjednom viđate i čujete ljude i njihove zvukove koje nikada prije niste čuli. Susjedi pretjerano čiste, stalno nešto premještaju ili prekomjerno kose travnjak bučnom kosilicom. U nekim stanovima stalno se izmjenjuju podstanari kojih nije briga ni za kućni red niti za vas. Mladi priređuju zabave u praznim stanovima, jer ih je rizično organizirati na javnim mjestima. Neki susjedi su stalno pred vašim prozorom u zajedničkom vrtu i kao da ih nije briga da ste vi u neposrednoj blizini.
Za svaki takav čin prvo pomislite da je namjeran. Uz njihovo ponavljanje vaša nervoza i tjeskoba rastu. Tolerancija iščezava. Ljutnja se rasplamsa do bijesa. U takvom stanju izvan vaše kontrole svaki vaš ‘pogrešni’ pokušaj da susjed ‘prestane s tim’, izazove samo njegov još agresivniji odgovor. Zato, i ne htijući, počinjete smišljati kako im uzvratiti na jednak ili sličan način. Na razne vidljive i nevidljive načine sada vi njih priječite da uživaju u slobodi i miru svoga doma. Vračate im ‘milo za drago’. Zovete povremeno čak i policiju koja vam često ne može pomoći.
Uskoro, među vama opravdano ili neopravdano padaju teške riječi. Prvo započinjete s anonimnim samoljepljivim ceduljama na vratima susjeda ili ih ubacujete u njihov poštanski sandučić. Potom počinju padati teške riječi. I konačno, kad sve postane ozbiljnije, pobrinete se da vaši susjedi dobiju odvjetničko prijeteće i ‘opako’ pismo.
Izravna komunikacija među vama prestaje. To je prvi signal za stvarni početak ozbiljnog konflikta. I eto, gotovo se i niste ni okrenuli, a već ste u sudskom pravnom sporu. Dobili ste ili podnijeli tužbu nakon što su vas uvjerili da je to jedini put da ‘pokažete zube’ susjedu.
Osjećate se kako ste zarobljeni, razočarani, frustrirani, nemoćni i izvan kontrole. Jedina vaša želja je da netko konačno tom nesnosnom susjedu napravi ono što zaslužuje.
Parnica kao rješenje
Ljudi za konflikt u kojem ih netko povrijedi, rado krive isključivo drugu stranu u konfliktu. Pri tome ne nalaze svoj doprinos u njegovom nastanku. Nakon toga, ako je važno, traži se način kako da netko relevantan čuje njihovu bol i prisili susjeda da im se prilagodi, bez svijesti da u svakom konfliktu ni jedna od strana nije potpuno u pravu.
U parnici je utvrđivanje ‘istine’ prepušteno isključivo suprotstavljenim strankama, točnije njihovim pravnicima. Stranke u parnici zapravo ne traže istinu, već isključivo žele nauditi jedna drugoj. U parnici se one natječu oko toga tko je od njih u pravu u uvjerenju da je utvrđivanje pobjednika optimalno i jedino rješenje. Pri tome su sasvim nesvjesne da njihova suprotna stajališta mogu biti jednako vrijedna.
Na opisani način početni konflikt dvaju susjeda, sada se višestruko uvećava. Izgledi za dogovor u tom ‘ratnom modu,’ prije samog proglašenja sudskog pobjednika i gubitnika, snažno slabe. U tom stadiju konflikta najmanje jedna strana smatra dogovor znakom slabosti.
Medijacija – najbolje vrijeme u životu jednog spora
Medijacija je napredna verzija pregovora stranaka uz pomoć treće osobe od povjerenja stranaka – medijatora. Medijator ne odlučuje umjesto njih, već im pomaže doći do rješenja. Cilj stranaka u medijaciji nije pobjeda, već mirno rješenje konflikta ili spora (sporazum). Stranke, kao jedini vlasnici spora, u medijaciji su najvažnije osobe i aktivno sudjeluju u kreiranju vlastitog rješenja koje svima njima odgovara. Zato u medijaciji svi njeni sudionici pobjeđuju.
Stranke u medijaciji, uz pomoć medijatora, zajedničkim snagama, kao partneri u problemu, a ne kao neprijatelji u parnici, postižu mir i pravdu. Konflikt nakon nagodbe trajno prestaje. Upravo je zato medijacija prikladna za sporove među osobama i organizacijama koje su u trajnom odnosu, pa tako i za one među susjedima. Naravno, preduvjet za medijaciju je da stranke u izravnim razgovorima i pregovorima nisu mogle doći do prihvatljivog rješenja. Zato medijacija nije alternativa parnici, već pregovorima koji nisu uspjeli dovesti ih do nagodbe.
Susjede se često olako gura u ‘pravni rat’
Ne kaže se uzalud – Ako imaš sudski spor sa susjedom, bolje ti je preseliti se nego dobiti (izgubiti) parnicu. Razmislite o tome je li moguće ponekad zamijeniti pravne pristupe u rješavanju konflikata i sporova drugim, za stranke pogodnijim, načinom. Stranke u sporu još uvijek prečesto brkaju pravni savjet s njihovim apsolutnim pravom, i tako postaju njegovi zarobljenici.
Zato ubuduće, prije nego što se odlučite za pravni rat, prvo potražite odgovor na pitanje – Želim li imati pravo na svojoj strani ili učiniti za sebe i drugu stranu pravu stvar?
Vrlo često, u sporu se dobro pravno rješenje brka s dobrim rješenjem za stranke. Zaraćeni susjedi će, kad tad, nakon višegodišnjeg sporenja i suprotstavljanja, uzajamnog povređivanja i nesnosnog života jednih pored drugih, opet morati sjesti za stol i dogovoriti se. A dobro je poznato da ni iz jednog rata, pa ni onog pravnog, nitko nije izašao u boljem stanju od onoga u kojem je bio na početku rata.
Na kraju svakog rata nastupa mir. Zašto onda prvo ne započeti s mirom? Za rat, onaj parnični, uvijek ima vremena.
Obratimo pažnju posebno na sudionike spora koji su u odnosu koji traje. Kada je to god moguće ne pretvarajmo članove obitelji i prijatelje u neprijatelje, susjede u strance, a poslovne partnere u ljute suparnike. Imajmo uvijek na umu:
- Sudionici spora su njegovi jedini vlasnici.
- Oni su najveći eksperti za svoje živote ili za svoje poslovanje.
- Jedino sudionici spora znaju što se između njih dogodilo pri nastanku konflikta. Sve informacije potrebne za njegovo rješenje su kod njih (a skrivaju ih u parnici), jednako kao što je kod njih i sposobnost da aktivno i izravno sudjeluju u rješavanju vlastitog spora (samo ih u tom pogledu treba netko osnažiti).
- Jedino sudionici spora znaju koje rješenje spora je najbolje za njih.
- Jedino sudionici spora imaju puno ovlaštenje odlučiti o njemu.
Nitko ne može umjesto sudionika spora ili bez njih, pronaći prikladno rješenje za njega. Umjesto da pravni profesionalci upadaju u zamku u koju upadaju i drugi profesionalci, te da sudinicima sporova nude svoja rješenja za probleme koji nisu njihovi, oni su kao profesionalci u najboljoj prilici da im kao MIROTVORCI pomognu i osnaže ih da pronađu vlastito rješenje spora s kojim će moći nastaviti živjeti.