KUĆNI RED – Mislite da je dnevni odmor tekovina starog režima? Varate se!
Mnogi uredno na oglasnu ploču zalijepe papirić s isprikom za smetnju i molbom za strpljenje i time operu ruke s obzirom na sve obveze koje bi trebali imati prema ostalim stanarima. Zamislite sada kako nam je kada između 13 i 14 sati krenemo ručati, a izvođači upravo tada počnu štemati i tako skoro svaki drugi dan. U Italiji bi kazeno odgovarali!
Duže vremena nisam posjetio internetske stranice Udruge suvlasnika stanara Grada Karlovca (USSGK) pa sam neki dan htio vidjeti što ima tamo novoga. Zapeo mi je za oko članak u kojemu je glavna tema bila ‘kućni red‘ u višestambenim zgradama, a posebno vremenski termini u kojima nisu dozvoljeni bučni radovi, što navodno izvođačima građevinskih radova pravi smetnju za ‘normalni rad’.
U članku je rečeno da se je nedavno u vezi tog pitanja vodila žestoka rasprava unutar te da je član te grupe (koji je inače i izvođač radova) doveo u pitanje termin za dnevni odmor od 14 (ili 15) do 17 sati kao nasljedstvo iz doba prethodnog režima koji je, po njegovu mišljenju, bio utemeljen na tadašnjem radnom vremenu većine građana. No o tome imam nešto drugačija saznanja i neka novija negativna iskustva, pa imam potrebu da na takvo razmišljanje dam svoj komentar.
Nije uvijek remećenje mira, ali…
Percepcija buke i bilo koje druge smetnje je prilično subjektivna stvar i zato se mišljenja o tome što je zaista zvučno onečišćenje često jako razlikuju. Okoliš u gradu nekima je postao preglasan. Usisavanje u neprikladne sate ili susjedovo vježbanje na glazbalu može drugima ozbiljno narušiti mir, a da ne spomenem stalni lavež pasa ili česta upotreba puhala za lišće i drugih bučnih vrtlarskih alata koji također mogu negativno utjecati na mir.
Sve više naših suvremenika čak i dječju igru ili plač doživljavaju kao neugodnu smetnju bukom. Ne radi se uvijek o remećenju mira u smislu primjera iz sudske prakse, no ipak postoje i objektivni aspekti koji takvu buku pretvaraju u problematičnu smetnju. No buka elektro-pneumatskih čekića i električnih bušilica koja se za vrijeme građevinskih radova širi u svim pravcima armirano-betonskim zidovima u neboderima predstavlja daleko ozbiljniji problem.
Bogami im fali i kućnog odgoja
Živim u neboderu u kojemu je u posljednje vrijeme prodano toliko stanova da radovi za njihovu obnovu, koje bez izuzeća poduzimaju svi novi vlasnici, praktički ne prestaju već preko petnaest mjeseci. Svi oni uredno na oglasnoj ploči zalijepe papirić s isprikom za smetnju i molbom za strpljenje i time operu ruke s obzirom na sve obveze koje bi trebali imati prema ostalim stanarima. Zamislite sada kako nam je kada između 13 i 14 sati krenemo ručati, a izvođači upravo tada počnu štemati i tako skoro svaki drugi dan.
Vjerujte mi da za otrpjeti tu buku, a da ne govorimo o prašenju po stubištu i liftovima toliko dugo vremena, treba imati zaista debele živce. Imam razumijevanje za nove vlasnike jer sam i ja svojevremeno u par navrata obnavljao dijelove stana, ali sam uvijek vodio računa da susjedima ne pokvarim ručak i nakon njega kratki odmor. Ne toliko zbog kućnog reda, već više zbog kućnog odgoja. No novi vlasnici, mahom mlađi ljudi, a pogotovo izvođači očito nemaju razumijevanje za mene i ostale stanare zgrade, a bogami im fali i kućnog odgoja.
Granica koja se ne prelazi
U građanskom društvu, a to će reći u EU, jedno od mnogih građanskih prava je ono na fizički i psihički odmor u vlastitom domu, a za efikasan odmor potreban nam je svakodnevno i određeni vremenski interval sa što manje zvučnog zagađenja. Istovremeno, svatko tko živi u višestambenoj zgradi ima pravo da u svom domu može raditi što god želi pod uvjetom da poštuje prava i potrebe drugih stanara i vlasnika stanova, stoga da im ne oduzima to dragocjeno vrijeme za odmor.
Za aktivnosti kao što su, naprimjer, korištenje perilice rublja, usisavanje, košenje trave, igranje djece u zajedničkom dvorištu, lupanje tepiha, sviranje instrumenta i igranje sa svojim psom koji laje postoji granica koju, kada živite u zajednici, ne smijete prijeći. Zbog toga termini u kojima nisu dozvoljene nikakve bučne aktivnosti jednako postoje i u drugim članicama EU. Da ne idem s obrazloženjem u preveliku širinu, za primjer ću opisati kako je pitanje buke riješeno u dvije stare članice Eurospke unije.
ITALIJA – propisani su sati tišine
Država, putem regija (županija), gradova i manjih lokalnih administracija, vodi računa da građanima bude zajamčeno pravo na tzv. ‘sate tišine’, pa stoga lokalne administracije svojim uredbama propisuju i vrijeme u kojem je dopušteno bučiti strojevima i alatima i općenito proizvoditi veću buku.
Termini u kojima se mora poštovati ‘tišina’ u principu su:
- noćni sati – između 21:00 i 8:00 sati
- dnevni sati – između 13:00 i 16:00 sati
No propisi nisu posve kruti pa ti termini mogu u određenim granicama varirati. Naime, uzimaju se u obzir dani u tjednu i godišnja doba. Dakako ljeti je ‘galama’ dopuštena do kasnijih večernjih sati pa se, primjerice, nitko ne može žaliti ako susjed do 23 sata priređuje zabavu, svira glasovir, sluša glazbu, završi renoviranje stana ili uključi perilicu rublja.
Zimi, kada noć pada ranije, mora se s bukom prestati ranije nego ljeti kada su dani duži.
Na primjer – uredba Općine Milano propisuje da je u zgradama u principu
- zabranjeno susjedima stvarati neugodnu buku od 22 do 8 ujutro
Odnosno zabranjeno je izvoditi radove koji su uzrok buke i smetnje:
- od listopada do travnja od 19:00 do 7:00 sati ujutro
- u ostalim mjesecima od 20:00 do 6:00 ujutro
Slično, uredba Općine Monza propisuje da su izvođenje radova i bučne djelatnosti dopušteni
- od 1. travnja do 30. rujna samo od 7:00 do 20 sati
- od 1. listopada do 31. ožujka od 8:00 do 20 sati
Tvrtke moraju te uredbe poštovati bez obzira izvode li radove za privatne građane i poslovne subjekte ili se radi o radovima javnog karaktera (ceste, vodovod, kanalizacija, plinovod, električna mreža itd.).
Dodatna pravila u zgradi
No, iako država propisuje ‘sate tišine’, svakoj je zajednici etažnih vlasnika dana mogućnost da se u svom pravilniku zgrade (mi bismo rekli Međuvlasničkom ugovoru) odluči za vrijeme odmora koje je nametnula lokalna samouprava ili da utvrde svoje vremenske termine u kojima se mora poštovati ‘tišina’ ili, preciznije rečeno, u kojima se mora, koliko god je to objektivno moguće, izbjegavati buka. Dakle, zajednice mogu odstupiti od propisanih termina, ali na način da ne umanjuju vrijeme odmora propisano uredbom lokalne vlasti.
U praksi većina zajednica poštuje navedena vremena, no posve su slobodne termine prilagoditi i danima u tjednu. Naprimjer, ‘sati tišine’ mogu se subotom, nedjeljom, blagdanima i praznicima razlikovati od onih u radnim danima. Uobičajeno je da je vikendom dopušteno početi bučiti nešto kasnije ujutro, kako bi se svi mogli više naspavati.
Opće je pravilo da kada u normalnim uvjetima bilo tko stran uđe u višestambenu zgradu koja je u režimu etažnog vlasništva mora bez iznimke poštovati pravila koja su si postavili članovi zajednice etažnih vlasnika te zgrade. Za nepoštivanje pravila iz međuvlasničkog ugovora koja se odnose na kućni red, dakle i na ‘sate tišine’, odgovorni su prije svega vlasnici stanova i poslovnih prostora.
Drugim riječima, osim što odgovaraju za neprimjerene radnje svojih ukućana, najmoprimaca i zaposlenika, odgovorni su i za neprimjerene radnje svih onih koje iz bilo kojih razloga pozivaju k sebi. Dakle, ne samo za posjetitelje (prijatelji i rodbina), već i za izvođače radova.
Kazneno djelo!
Međutim, od odgovornosti za prekoračenje buke nisu nipošto izuzeti izvođači radova. Zbog toga nezadovoljni susjedi koji nisu uspjeli postići kompromis s vlasnikom stana ili drugim naručiteljem radova, mogu istovremeno poduzimati pravne radnje protiv njega, protiv osobe koja fizički izvodi radove te protiv njegovog poslodavca, a kazne su prilično velike.
Problem za nezadovoljne vlasnike stanova je da na sudu moraju dokazati prekoračenje buke i smetnju i da je nužno da više susjeda reagira zajedno s njima ili istovremeno. Međutim, zbog takve smetnje, nezadovoljni stanari i vlasnici mogu uvijek računati na intervenciju karabinjera ili policije jer se ometanje odmora bukom koja, prema parametrima utvrđenima zakonom, premašuje normalnu podnošljivost, a istovremeno uznemirava stanare više stanova, tretira kao kazneno djelo.
Takva mogućnost sama po sebi dosta efikasno odvraća vlasnike stanova i poslovnih prostora od kršenja dnevnog reda pa uglavnom vode računa o tome kada i kako rade izvođači koje su unajmili. S druge strane izvođači baš ne vole kada im na gradilište dođu karabinjeri jer oni nikada ne ostaju na samom predmetu prijave, već provjeravaju postoje li i druge nepravilnosti, a svima je jasno da je s karabinjerima bolje ne imati posla.
Zatim, vlasnik stana ili najmoprimac, koji je zbog pretjerane buke pretrpio psihofizičko oštećenje zdravlja i to dokaže, može zatražiti novčano obeštećenje. Iz svih tih razloga za izvođače je mnogo pametnije da svoje bučne aktivnosti odgode za vrijeme u kojemu su one dopuštene.
Žestoka pravila za izvođače
Kada smo već kod izvođača radova dodat ću i to da moraju jako paziti da svedu na minimum mogućnost da svojim aktivnostima stvore neugodnosti drugim korisnicima zgrade. Primjerice, tijekom izvođenja radova događa se da radnici zaprljaju zajednički lift ili da ga koriste pretjerano dugo. Odgovornost je vlasnika prostora koji se obnavlja da osigura da i svi ostali u zgradi mogu nesmetano koristiti dizalo, posebno vodeći računa da starije i bolesne osobe ili osobe s poteškoćama u kretanju ne mogu uvijek koristiti stubište.
Većina pravilnika zajednica etažnih vlasnika (MVU) zahtijeva da se, ako se lift koristi za prijevoz građevinskog materijala, na njegov pod postavi zaštita od kartona ili drugog materijala koja će se svakodnevno, na kraju radnog vremena izvođača radova, uklanjati i potom lift očistiti!
Da bi se izbjeglo ili barem smanjilo prašenje, vladinom uredbom je propisano da je tijekom radova rušenja/štemanja potrebno prskanjem navlažiti zidove i šutu. To je stvarna obveza za izvođača radova, a za nepoštivanje te odredbe sankcija je pritvor do dva mjeseca ili kazna od 500 do 2.000 eura.
Dakle, vrijeme u kojem je u Italiji dozvoljeno izvoditi bučne radove diljem teritorija uglavnom je od 8 do 13 i od 16 do 20 (ili 21) sati. Ako se iz zaista opravdanih razloga dogodi da određene bučne radove treba izvoditi izvan ovih ili bilo kojim drugim mjerodavnim dokumentom utvrđenih termina izvođač mora isposlovati od općine posebno odobrenje!
Stanari dužni trpjeti
Međutim, obveza poštivanja ‘tišine’ ima i par iznimaka. Mala djeca i psi nemaju osjećaj za vrijeme niti znaju za kućni red, stoga buka koju dječica stvaraju svojim trčkaranjem po stanu ili plačem, odnosno psi lajanjem, koje je njihov prirodan način komuniciranja, ako ne prelaze granice podnošljive glasnoće i dužine trajanja (30 minuta) ne smatraju se grubim nepoštivanjem ‘sati tišine’ (navodnici naglašavaju relativnost ovog pojma) i stanari su dužni to trpjeti.
Građanski zakonik, nakon reforme zajednice etažnih vlasnika iz 2012. godine, propisuje da se ni na koji način ne može zabraniti posjedovanje kućnih ljubimaca i tu vrijedi slično pravilo kao i za izvođače radova. Stanari ili vlasnici stanova, dakle više njih, kojima primjerice smeta pseći lavež moraju sucu dokazati da im životinja stvarno nanosi štetu izvan granica normalne tolerancije. To podrazumijeva da mu o tome moraju predočiti rigorozne i neupitne dokaze koje je dokumentirao stručnjak veterinar.
